Get Adobe Flash player

NevenNježan, vatren i ljekovit cvijet nevena prema legendi i vjerovanju iz starog Rima niknuo je na grobu jedne vestalke, svećenice u hramu rimske božice ognjišta Veste, koja je bila nesretno zaljubljena u jednog mladića. Iz legende o nesretnoj ljubavi rodila se biljka ognjenih narančastih cvjetova koja već tisućljećima pomaže pri brojnim tegobama i unatoč tužnom povijesnom vjerovanju oboljelima vraća osmijeh na lice.

Ipak, prava domovina nevena, botaničkog naziva Calendula officinalis, od latinske imenice calendae što označava prvi dan u mjesecu, je Indija.  Samo ime mu se povezuje sa sunčevom dnevnom mijenom, cvjetovi se otvaraju po izlasku, a zatvaraju po zalasku sunca. Put nevena zaustavio se još kod starih Egipćana koji su ga koristili u liječenju i kulinarstvu. Ognjeni čudotvorac europske vrtove počeo je krasiti u 12. stoljeću iako su ljekovita svojstva nevena poznavali i njima se rado koristili već spomenuti Rimljani. U antičko vrijeme neven se koristio za liječenje upala, infekcija, kožnih bolesti, bolesti probavnih organa, kao ljekovito sredstvo protiv kuge i žutice te lakših oboljenja. Osim toga koristio se i kao začin, a nazivali su ga i čarobnom biljkom. Continue reading

taheeboBijelom čovjeku tek nedavno otkrivenim prirodnim blagom za zdravlje u kori drveta tropskih predjela Južne Amerike stari Inke tisućljećima su liječili pripadnike svog naroda. Iako je od velikih geografskih otkrića pa do 1977. godine proteklo nekoliko stoljeća danas je, zahvaljujući liječnicima Theodoreu Mayeru i Pratsu Ruizu, ova „kora života“ postala sveprisutna i u okruženju bijelog čovjeka. Spomenuti liječnici taheeboom su počeli kasnih 70-tih godina prošlog stoljeća liječiti razne vrste raka i druge bolesti, a rezultati su bili i više nego vidljiviji u pozitivnom smislu. Tome su pridonijela i mnogobrojna svjedočanstva oboljelih koji su se okrenuli alternativnom liječenju taheebo čajem. Continue reading

Majčina dušicaLjekovita biljka južne Europe proširila se i na obronke Alpa. Elegantna i bogata patuljčica voli siromašno, suho, pjeskovito ili kamenito tlo s malo vlage i puno sunca, a obiluje sastojcima koji čeliče ljudsko zdravlje. Poznavali su je stari Egipćani, cijenili je antički Grci, a prvi poznati opis dao joj je Plinije Stariji izvijestivši da je serpyllummajčina dušica bila sadržana u terijaku, univerzalnom lijeku u obliku kaše za unutarnju upotrebu, a izrađivan od velikog broja sastojaka primjenjivao se kako u antici tako i u srednjem vijeku. Terijak se inače pripisuje sirijskom kralju Antiohu III. Velikom koji je vladao oko 200. godine prije Krista. Sveta Hildegarda također je cijenila majčinu dušicu, a veliki vladar srednjovjekovne Franačke, Karlo Veliki uredbom je naredio uzgoj majčine dušice. Zanimljivo je da su stari Rimljani majčinu dušicu stavljali u svoje zalihe žita i time ga čuvali od kvarenja. Još od antičkog doba majčina dušica se  smatrala kao antiseptik za unutrašnje dišne i urogenitalne organe, a njena primjena je uvrštena u svakodnevnu priručnu pučku apoteku te je upravo zato slovila kao antibiotik za sirotinju. U vrijeme kuge koristili su je pri liječenju oboljelih i kao zaštitu za zdrave. Continue reading

žuti čajJednom davno bila jedna predivna djevojka koja je bila ludo zaljubljena u mladog učenjaka, a i on u nju. No kao i u svakoj priči i u ovu veliku ljubav umiješala se treća osoba. Naime lokalni zemljoposjednik vidio je djevojku kada je brala čaj i prisilio njene roditelje da je udaju za njega. Večer prije vjenčanja mlada djevojka potajno je istražila kuću zemljoposjednika kako bi se uvjerila da je on ubio njenu ljubav, mladog učenjaka. Potom je otišla je na grob svoje ljubavi i plakala tako dugo dok nije postala kiša, a tijelo mladog učenjaka drvo čaja. Tako govori lokalna kineska legenda o nastanku čaja Huo Shan Huang Ya, u prijevodu „žuti izdanci Planine Huo“, podvrsti žutog čaja izvornog kineskog autohtonog porijekla. Continue reading

VrkutaGospin plašt, virak, zečja šapa, rosnica, sve su to nazivi za biljku koja više voli gorske predjele i vlažnija, sjenovita staništa, biljku koja je spasiteljica za žene, vrkutu. Unatoč činjenici da voli više predjele vrkuta se rasprostranila i na kontinentalna područja na livade, pašnjake i rubove šuma gdje pronalazi dovoljno sjene i vlage za svoj opstanak. U Hrvatskoj je poznato čak 20 različitih vrsta vrkute i sve su ljekovite. Biljka nema specifičan miris, a okus joj je trpak i uljasto travnat. Ljudi su je otkrili davno, a posebno je cijenjena među ženama pa joj je  pripisan epitet ženske trave. Manje je poznato da se vrkuta koristila i kao sredstvo za dugotrajno mršavljenje. Continue reading

VrbovicaUpotreba vrbovice u ljekovite svrhe nije duga, tek posljednjih 30-tak godina, no u ovom periodu pokazala je svoje magične moći kod liječenja problema urinarnih organa, posebno prostate.

Vrbovica, botaničkog naziva Epilobium pariflorum, biljka iz obitelji pupoljica, je prirpdni antiseptik, antibakterik, adstrigen, antiinflamatorik i antikarcinom. Osim u liječenju upalnih stanja prostate učinkovitost pokazuje i kod bolesti mjehura, bubrega i bakterija u urinarnom traktu.

Poznata je još i pod imenima kao što su planinska vrbovica, svilovina i šumska vrbovica. Cjenjena je u cijeloj Europi, u Britaniji je poznata pod imenom Mountain ili Broad – leaved Willowherb, u Njemačkoj Berg-Weidenröschen, u Italiji Garofanino di montagna, a Francuzi su joj nadjenuli ime koje je također povezano s planinama, Epilobe des montagnes. Continue reading

GinkgoZlaćani lepezasti listovi šušte na jesenskom vjetru dok se u njegovim krošnjama bude vile koje se pomno spremaju motriti na novi dan u parku. Drvo koje naraste do 80 metara visine i dobro uspijeva na vlažnom i pjeskovitom tlu u polu sjeni ali i na puno sunca sve je češći stanovnik modernih parkova nakon što je neko vrijeme krasilo samo arboretume oko dvoraca plemića strastvenih botaničara, drvo koje su zapadnjaci upoznali preko puta svile dospjelo iz Kine poznato je kao Ginkgo.

Ginkgo biloba poznat je još i pod imenima Yinhsing, viline vlasi, Kew drvo pa čak i fosilno drvo što najviše objašnjava njegovo podrijetlo. Ovo listopadno drvo stvaran je živi fosil na našoj planeti bilo je poznato još i dinosaurusima prije 200 milijuna godina. Znanstvenik iz Kine Zhou Zhiyan i botaničar iz SAD-a Peter Crane proučavanjem kamenih fosila lišća iz doba dok su našom planetom lutali gorostasi gmazovi i listova kakve danas poznajemo utvrdili su autentičnost i shvatili da je ginkgo zapravo jedan od rijetkih živih fosila na Zemlji. Postojbina ovog ljekovitog drveta su Kina i Japan, a čak mu je potrebno 40 godina kako bi procvjetalo i dalo mali okruglasti plod čija sjemenka podsjeća na onu u marelice po čemu je i dobilo svoje ime od kineskih riječi GinKiyo, a označava pojam srebrne marelice. Vrijednost ove biljke krasi i činjenica da je otporno na sva zagađenja pa i na ona nuklearna jer je dokazano da je ovo drvo preživjelo i zračenja atomskih bombardiranja u Japanu na kraju II. svjetskog rata. Continue reading

VrbovicaAmerička prerija prije dolaska bijelog čovjeka pjevala je zahvalnu simfoniju Prirodi sa svakim godišnjim dobom oslikavajući krajolik bogatstvom boja poput impresionističkih slikarskih platna. Dok su se u travi prerije skrivale ptice koje bi pjevale pozdrav suncu, a krda bizona bezbrižno pasla njima omiljenu travu, starosjedioci su u biljkama pronalazili saveznice za život i zdravlje. Jedna od takvih biljaka je ona nježnih ljubičastih latica i stožastih cvjetova koji mame pčele na pašu, zeljasta trajnica grubih dlakavih listova koja se i do 140 centimetara izdiže iz trave kako bi se njeni cvjetovi poklonili suncu, biljka botaničkog naziva Echinaceae herba. Svoje ime dobila je po grčkoj riječi echino što označava ježinca jer sredina stožastog cvijeta čije se latice povijaju prema dolje izgledom podsjeća na tu malu morsku životinjicu.

Continue reading

Mate čajBlagdanska trpeza neodoljivo privlači u božićno i novogodišnje doba pa si čovjek dade oduška i krene u napad na slano, slatko, kiselo i gorko, a sve to zalije i dobrom kapljicom, a onda krenu problemi nadutosti, težine u želucu, pospanosti… Znala je Majka Priroda da je uzaludna biblijska zapovijed o umjerenosti u jelu i piću i ona ne sudi, sude ljudi sami sebi puni predrasuda prema drugome i drugačijem ne vidjevši sebe i počevši od tud. Majčica je, znajući osjetljivu i krhku ljudsku narav, posadila ljekoviti grmić na južnoj hemisferi, dala nam je biljku mate.

Mate čaj zeleno zlato  je zlato, endem podrijetlom  iz suptropskih dijelova Južne Amerike koji uspijeva jedino u Argentini, južnom Čileu, istočnom Paragvaju, zapadnom Urugvaju i južnom Brazilu. Spomenute zemlje ujedno su i najveći proizvođači ovog čaja jer unatoč pokušajima da se ljekoviti grmić biljke mate uzgoji u drugim predjelima svijeta sa sličnim klimatskim uvjetima, mate je rekao veliko NE i pokušaji su ostali samo na probi. Mate je biljka koja raste kao grm ili malo drvo najviše do 15 metara visine. Ima zimzeleno lišće dužine 7 do 11 cm, širine od 3 do 5,5 cm. Cvjetovi su maleni, zelenkasto – bijeli s četiri latice, a plodovi se formiraju u oblik crvenkastih bobica.

Continue reading

Bijeli čajTajanstveni starac, saveznik ljudskog zdravlja kojeg je zapadna kultura tek nedavno upoznala, a u Kini i na Orijentu poznat je stoljećima, bijeli je čaj. Dobiva se od iste biljke kao i zeleni i crni, ali sa svojim ljekovitim svojstvima prednjači pred svim vrstama čaja i smatra ga se   najljekovitijim čajem koji postoji.

Bijeli čaj vrlo je rijedak jer se uzgaja samo u kineskoj provinciji Fujian gdje ga još zovu Bai Hao. Iako ga se dobiva od iste biljke, Camellie Sinensis, tajna njegove moći krije se u postupku tretiranja i branja. Za proizvodnju uzimaju se samo najmlađi listići koji sadržavaju najveći udio polifenola i imaju vrlo jaka antioksidativna svojstva. Njegovu rijetkost veliča još i činjenica što se bere samo nekoliko dana.

Continue reading

Zdravlje i užitak za nepce na jednome mjestu!"

- ČokoČaj